Inertnost društva i kako je pobijediti

napisao Richard Stallman

Skoro da je prošlo dvadeset godina od trenutka kada je kombinacija GNU-a i Linuxa omogućila ljudima slobodno korištenje osobnih računala. Od tih smo početaka prevalili dalek put. Danas se čak može nabaviti prijenosno računalo više proizvođača koje dolazi s predinstaliranim GNU/Linuxom —iako sustavi koje oni instaliraju nisu u potpunosti slobodan softver. Što nas to još sprječava da ostvarimo potpuni uspjeh?

Glavna prepreka trijumfu slobodnog softvera je društvena inertnost. Ona postoji u mnogim oblicima, a vi ste vjerojatno uočili neke od njih. Primjeri uključuju uređaje koji rade samo sa Windowsima, mrežne stranice kojima se može pristupiti samo iz Windowsa, BBC-jev iPlayer, ograničavajući softver koji radi samo na Windowsima, itd. Ako vam je važniji trenutni komfor od slobode, ovo su dovoljni razlozi za korištenje Windowsa. Većina kompanija trenutno koristi Windowse, tako da ih i studenti (koji razmišljaju na kratke staze) također žele naučiti i traže da im škole to i omoguće. Škole poučavaju Windowse, proizvode učenike koji su navikli koristiti Windowse a to dalje potiče kompanije da koriste Windowse.

Microsoft aktivno podržava tu inertnost; oni potiču škole u razvijanju ovisnosti o Windowsima i prave ugovore za izradu mrežnih stranica koje onda rade samo sa Internet Explorerom.

Prije nekoliko godina, Microsoftove su reklame tvrdile da su Windowsi jeftiniji za održavanje od GNU/Linuxa. Pokazalo se da su njihove usporedbe netočne, međutim, u njihovim argumentima postoji dublja pogreška. To je jedna implicitna pretpostavka koja uključuje društvenu inertnost: “Trenutno više tehnički nastrojenih ljudi poznaje Windowse nego GNU/Linux.” Ljudi koji cijene svoju slobodu neće od nje odustati da bi uštedjeli novac, ali mnogi upravitelji poduzeća imaju ideološki stav da je sve na prodaju - pa i njihova sloboda.

Inertnost društva se sastoji od ljudi koji su se prepustili toj inertnosti. Kad se tome prepustite, postajete dio pritiska koji ta inertnost vrši na druge ljude. Kada joj se oduprete, smanjujete je. Društvena se inertnost može pobijediti tako da se identificira i zatim odluči da nećemo biti dio nje.

I to je jedna od slabosti koje zadržavaju napredak naše zajednice: većina korisnika GNU/Linuxa nije nikad čula o idejama koje su motivirale nastanak pokreta GNU, tako da i dalje procjenjuju stvari na osnovu kratkoročnih pogodnosti a ne na osnovu stanja svoje slobode. To ih čini pogodnima da ih društvena inercija vuče za nos, tako da postaju dio iste.

Kako bismo ojačali našu zajednicu, moramo govoriti o slobodi i slobodnom softveru—ne samo o praktičnim pogodnostima koje navode zagovornici otvorenog koda. Što više ljudi shvati što moraju učiniti da pobijede društvenu inertnost, to ćemo veći napredak ostvariti.