Mjere koje vlade mogu poduzimati kako bi promicale slobodan softver

napisao Richard Stallman

Ovaj članak predlaže smjernice za ulaganje snažnih i čvrstih napora s ciljem promicanja slobodnog softvera u državi i usmjeravanja ostatka zemlje prema slobodnom softveru.

Zadaća države je urediti društvo za slobodu i blagostanje svojih ljudi. Jedan aspekt te zadaće je, u računalnom području, poticati korisnike da prihvate slobodan softver: softver koji poštuje korisnikovu slobodu. Vlasnički (neslobodan) program gazi slobodu onih koji ga koriste; to je društveni problem na čijem bi iskorjenjivanju država trebala raditi.

Pri vlastitom korištenju računala, država treba inzistirati na slobodnom softveru zbog svojeg računalnog suvereniteta (državne kontrole nad njenim vlastitim računalnim radom). Svi korisnici zaslužuju imati kontrolu nad svojim korištenjem računala, no država ima odgovornost prema ljudima zadržati kontrolu nad računalnim radom kojeg radi u njihovo ime. Većina vladinih djelovanja danas je ovisna o korištenju računala, a njena kontrola nad tim djelovanjima ovisi o njenoj kontroli nad korištenjem računala. Gubitak ove kontrole u nekoj agenciji čija je zadaća od kritične važnosti potkopava nacionalnu sigurnost.

Prijelaz državnih agencija na slobodan softver može osigurati i dodatne dobrobiti, kao što su ušteda novca i ohrabrivanje lokalnih tvrtki za softversku podršku.

U ovom tekstu, “državni subjekti” odnose se na sve razine vlasti, a označuju javne agencije uključujući škole, javno-privatna partnerstva, djelatnosti koje u većini financira država kao što su ugovorne škole i “privatne” korporacije koje kontrolira država ili koje su osnovane uz posebne povlastice ili uz ulogu države.

Obrazovanje

Najvažnija politika tiče se obrazovanja, budući da ono oblikuje budućnost zemlje:

• Poučavati samo slobodan softver
  Obrazovne aktivnosti, ili barem one državnih subjekata, moraju poučavati samo slobodan softver (dakle, nikada ne bi smjeli navoditi studente na korištenje neslobodnog programa), a trebale bi poučavati o građanskim osnovama inzistiranja na slobodnom softveru. Poučavati neslobodan softver znači poučavati ovisnost, što je suprotno zadaći škole.

Država i javnost

Ključna je i državna politika koja utječe na to koji softver pojedinci i organizacije koriste:

• Nikada ne zahtijevati neslobodne programe
  Običaji pravnih i javnih sektora moraju biti promijenjeni tako da nikada ne zahtijevaju ili vrše pritisak na pojedince ili organizacije da koriste neslobodan program. Isto bi tako trebale destimulirati praksu izdavaštva i komunikacija koje podrazumijevaju takve posljedice (uključujući i ograničenje korištenja digitalnih sadržaja (engl. Digital Restrictions Management)).

• Distribuirati samo slobodan softver
  Svaki put kada neki državni subjekt distribuira softver javnosti, uključujući i programe koji su sastavni dio njihovih web stranicama ili su navedeni na njima, on mora biti distribuiran kao slobodan softver i mora ga biti moguće pokrenuti na platformi koja sadrži isključivo slobodan softver.

• Državne web stranice
  Web stranice i mrežne usluge državnih subjekata moraju biti osmišljene tako da ih korisnici mogu koristiti, bez nedostataka, upotrebom isključivo slobodnog softvera.

• Slobodni formati i protokoli
  Državni subjekti moraju koristiti samo formate datoteka i komunikacijske protokole koji su dobro podržani slobodnim softverom, poželjno s objavljenim tehničkim podacima. (Ne izražavamo to izrazom “standardi” jer se to treba odnositi na nestandardizirana sučelja kao i na standardizirana.) Na primjer, ne smiju distribuirati audio i video zapise u formatima koji zahtijevaju Flash ili neslobodne kodeke, a javne knjižnice ne smiju distribuirati djela s ograničenjem korištenja digitalnih sadržaja.

• Odijeliti računala od licenci
  Prodaja računala ne smije zahtijevati nabavku vlasničke softverske licence. Od prodavača treba zakonom zahtijevati da ponudi kupcu izbor kupovine računala bez vlasničkog softvera i bez plaćanja naknade za licencu.

  Nametnuto plaćanje je sporedna nepravilnost i ne bi nam trebala skrenuti pažnju sa suštinske nepravde vlasničkog softvera, gubitka slobode, što je posljedica njegovog korištenja. Ipak, zlouporaba prisiljavanja korisnika da za njega plate daje određenim razvijateljima vlasničkog softvera dodatnu nepravednu prednost, štetnu za korisnikovu slobodu. Ispravno je da država spriječi ovu zlouporabu.

Računalni suverenitet

Više politika utječe na računalni suverenitet države. Državni subjekti moraju zadržati kontrolu nad svojim računalnim radom, a ne ustupiti kontrolu u privatne ruke. Ovi se zaključci tiču svih računala, uključujući i pametnih telefona.

• Prijeći na slobodan softver
  Državni subjekti moraju prijeći na slobodan softver i ne smiju instalirati, ili nastaviti koristiti, bilo kakav neslobodan softver, osim kao privremenu iznimku. Samo bi jedna agencija trebala imati ovlasti da odobri ove privremene iznimke, i to samo iz opravdanih razloga. Cilj ove agencije trebao bi biti smanjivanje broja iznimaka na nulu.

• Razviti slobodna IT rješenja
  Kada državni subjekt plaća razvoj računalnog rješenja, ugovor mora zahtijevati da rješenje bude isporučeno kao slobodan softver i mora biti izvedeno tako da se može pokretati i razvijati u 100% slobodnom okruženju. Ovo mora biti zahtjev u svim ugovorima, te ukoliko razvijatelj ne ispoštuje taj zahtjev, djelo ne može biti plaćeno.

• Odabrati računala za slobodan softver
  Kada državni subjekt kupuje ili unajmljuje računala, mora izabrati između modela koji su najbliže, u svojem razredu, mogućnosti da rade bez ikakvog vlasničkog softvera. Država treba održavati, za svaku pojedinu vrstu računala, popis modela odobrenih na osnovi ovog kriterija. Modelima koji su dostupni i javnosti i državi treba dati prednost pred onima dostupnima samo državi.

• Pregovarati s proizvođačima
  Država treba aktivno pregovarati s proizvođačima kako bi omogućila dostupnost (i državi i javnosti) odgovarajućih hardverskih proizvoda na tržištu, u svim primjerenim područjima proizvodnje, koji ne zahtijevaju vlasnički softver.

• Ujediniti se s drugim državama
  Država treba pozvati druge države da zajednički pregovaraju s proizvođačima odgovarajućih hardverskih proizvoda. Zajedno će biti snažniji.

Računalni suverenitet II

Računalni suverenitet (i sigurnost) države uključuje kontrolu nad računalima koja rade državni posao. To zahtijeva izbjegavanje softvera kao usluge, osim u slučaju kada uslugu pruža državna agencija iz iste grane vlasti, kao i drugih djelovanja koja umanjuju kontrolu države nad njenim računalnim radom. Stoga,

• Država mora imati kontrolu nad svojim računalima
  Svako računalo koje koristi država mora pripadati istoj grani vlasti koja ga i koristi ili biti unajmljeno od nje, a ta grana ne smije prepustiti nekome izvana pravo odlučivanja o tome tko ima fizički pristup računalu, tko može vršiti održavanje (hardvera ili softvera) na njemu ili koji softver treba na njega biti instaliran. Ako računalo nije prijenosno, tada za vrijeme korištenja mora biti fizički smješteno u prostor kojem je država posjednik (ili kao vlasnik ili kao zakupac).

Utjecati na razvoj

Državna politika utječe na razvoj slobodnog i neslobodnog softvera:

• Poticati slobodno
  Država bi trebala poticati razvijatelje da stvaraju ili unapređuju slobodan softver i da ga učine dostupnim javnosti, na primjer oslobađanjem od poreza ili drugim financijskim poticajima. Suprotno tome, takve poticaje ne bi trebalo davati za razvoj, distribuciju ili korištenje neslobodnog softvera.

• Ne poticati neslobodno
  Posebice bi trebalo onemogućiti razvijateljima vlasničkog softvera “doniranje” primjeraka školama i otpis poreza za nazivnu vrijednost tog softvera. Vlasnički softver u školi nije opravdan.

E-otpad

Sloboda ne bi trebala podrazumijevati e-otpad:

• Zamjenjivi softver
  Mnoga moderna računala osmišljena su da onemoguće zamjenu svojeg predinstaliranog softvera slobodnim softverom. Stoga, jedini način da ih se oslobodi je da ih se baci u smeće. Takva praksa štetna je za društvo.

  Zbog toga bi trebala biti protuzakonita, ili barem značajno obeshrabrivana visokim oporezivanjem, prodaja, uvoz ili distribucija veće količine novih računala (to jest, onih koja nisu polovna) ili računalno baziranih proizvoda čija tajnost značajki hardverskih sučelja ili namjerna ograničenja priječe korisnike da razvijaju, instaliraju i koriste zamjene za bilo koji instalirani softver kojeg bi proizvođač mogao nadograditi. To bi se posebno odnosilo na bilo koje uređaje za koje je potrebno napraviti “jailbreak” kako bi se instalirao drugi operacijski sustav, ili na uređaje na kojima su sučelja za neke vanjske uređaje tajna.

Ovim mjerama država može vratiti kontrolu nad svojim računalnim radom i navesti svoje građane, tvrtke i organizacije da preuzmu kontrolu nad svojim računalnim radom.