Obrazovna djelatnost (uključujući i škole) ima dužnost poučavati samo slobodni softver.

Postoje općeniti razlozi zašto bi svi korisnici računala trebali insistirati na slobodnom softveru: on korisnicima daje slobodu da upravljaju vlastitim računalima—s vlasničkim softverom, računalo čini ono što želi vlasnik softvera, a ne ono što želi korisnik. Slobodan softver daje korisnicima i slobodu da međusobno surađuju, da budu čestiti. Ovi razlozi vrijede za škole jednako kao i za svakoga. Svrha ovog članka je iznijeti dodatne razloge koji se naročito odnose na obrazovanje.

Kao prvo, slobodan softver može školama uštedjeti novac. Slobodan softver školama daje, kao i drugim korisnicima, slobodu da umnožavaju i distribuiraju softver, tako da školski sustav može napraviti kopije za sva računala koja imaju. U siromašnim zemljama ovo može pomoći premostiti digitalni jaz.

Ovo je korisna prednost, no ne želimo da bude glavna prednost, jer je isprazna u odnosu na važnije etičke dileme. Prelazak škola na slobodan softver je više od načina poboljšavanja obrazovanja, radi se o dobrom obrazovanju u odnosu na loše. Razmotrimo stoga dublje probleme.

Škole imaju društvenu zadaću: naučiti studente da budu građani snažnog, sposobnog, neovisnog, suradničkog i slobodnog društva. One trebaju promicati korištenje slobodnog softvera jednako kako promiču i recikliranje. Ako škole pouče đake slobodnom softveru, tada će đaci biti skloni korištenju slobodnog softvera nakon što završe školovanje. To će pomoći društvu u cjelini da izbjegne dominaciju (i podvale) megakorporacija.

S druge strane, poučavanje neslobodnog programa predstavlja usađivanje ovisnosti, što je pak u suprotnosti sa društvenom misijom škole. Škole ne bi ovo trebale nikada raditi.

Naposlijetku, zašto neki razvijatelji vlasničkog softvera nude besplatne kopije(1) neslobodnih programa školama? Čine to jer žele iskoristiti škole kako bi usadili ovisnost o svojim proizvodima, baš kao što duhanske kompanije distribuiraju besplatne cigarete školskoj djeci(2). Jednom kada ti učenici završe sa školovanjem, neće dobiti besplatne kopije tih programa, niti će ih dobiti tvrtke za koje budu radili.

Slobodan softver dopušta đacima da nauče kako softver radi. Neki đaci, kada uđu u tinejdžersko razdoblje života, žele naučiti o svojem računalu i njegovom softveru sve što se može naučiti. Jako su radoznali i žele proučiti izvorni kod programa koje svakodnevno koriste. Kako bi naučili pisati dobar kod, đaci trebaju proučiti i napisati mnogo koda. Moraju proučiti i razumjeti stvarne programe koje ljudi koriste. Jedino slobodan softver im to dopušta.

Vlasnički programi odbijaju njihovu želju za znanjem: tvrde, “Znanje koje želiš je tajno—učenje je zabranjeno!” Vlasnički softver je neprijatelj edukacije, stoga ga se ne smije trpiti u školama, osim kao predmet obrnutog inžinjeringa.

Vlasnički softver odbacuje njihovu žeđ za znanjem: kaže, “Znanje koje želiš je tajno—učenje je zabranjeno!” Slobodan softver svakoga potiče da uči. Zajednica slobodnog softvera odbija “popovanje nad tehnologijom”, koje drži javnost u neznanju o načinu funkcioniranja tehnologije; mi potičemo đake svih uzrasta i položaja da čitaju izvorni kod i uče koliko god žele. Škole koje koriste slobodan softver omogućit će đacima nadarenima za programiranje da napreduju.

Škole koje koriste slobodan softver omogućuju darovitim učenicima napredovanje. Kako rođeni programeri uče biti dobri programeri? Moraju znati čitati i razumjeti stvarne programe koje ljudi uistinu i koriste. Čitanjem i pisanjem mnoštva koda uči se pisanje dobrog i kvalitetnog koda. Ovo dozvoljava samo slobodan softver.

Kako se može naučiti pisati kod velikih programa? Tako da se vježba pišući mnoštvo izmjena u postojećim velikim programima. Slobodni softver ovo omogućuje, a vlasnički softverbrani. Svaka škola može učenicima nuditi mogućnost savladavanja umijeća programiranja - ukoliko je škola slobodnog softvera.

Najdublji razlog za upotrebu slobodnog softvera u školama je moralno obrazovanje. Očekujemo od škola da đake nauče osnovnim činjenicama i korisnim vještinama, ali to nije sav njihov posao. Najosnovnija uloga škola je da poduče kako biti dobar građanin, što uključuje običaj pomaganja drugima. U području računalstva, to znači poučavanje ljudi da dijele softver. Škole bi, počevši od predškole, trebale govoriti svojim učenicima, “Ako poneseš softver u školu, moraš ga podijeliti s ostalim đacima. A moraš razredu pokazati i izvorni kod, u slučaju da netko želi iz njega učiti.”

Naravno, škola mora prakticirati ono što propovijeda: sav softver kojeg škola instalira treba biti dostupan đacima da ga kopiraju, nose kući i distribuiraju dalje.

Poučavanje đaka korištenju slobodnog softvera i sudjelovanju u zajednici slobodnog softvera je praktičan nauk o građanskim pravima. To također đacima daje uzor služenja javnosti umjesto uzora tajkuna. Slobodan softver trebale bi upotrebljavati sve školske razine.

Ukoliko ste ikako povezani sa školstvom —ako ste učenik, učitelj, zaposlenik, administrator, donator ili roditelj— vaša je dužnost lobirati za prelazak na slobodni softver. Ako privatni zahtjev ne postigne cilj, javno progovorite o temi; na taj način će više ljudi postati svjesno o problemu i lakše ćete pronaći saveznike u kampanji.

1. Upozorenje: škola koja prihvati ovakvu ponudu mogla bi kasnije nadogradnje skupo platiti.
2. Proizvođač duhanskih proizvoda RJ Reynolds Tobacco Company je 2002. godine kažnjen s 15 milijuna dolara zbog dijeljenja besplatnih uzoraka cigareta na skupovima koje su pohađala djeca. Pogledajte http://www.bbc.co.uk/worldservice/sci_tech/features/health/tobaccotrial/usa.htm.